U petak, 10. svibnja 2013, u 19 sati u galeriji Karas održana je diskusija Umjetnički doprinos izgradnji povjerenja u organizaciji Documente – Centra za suočavanje s prošlošću. Uz moderatoricu Sandru Vitaljić, predavačicu na Odsjeku snimanja Akademije dramskih, u diskusiji su sudjelovali i fotografkinja Ana Opalić i fotografi Danko Stjepanović (Hrvatska) te Armend Nimanni (Kosovo).
Angažirana kao video snimateljica na Documentinom projektu „Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941 do danas“, Ana Opalić svoj je rad predstavila upravo kroz fotografije snimljene u okviru odlazaka na snimanja intervjua. Prema njenim riječima, kroz fotografije joj je bilo bitno podijeliti svoje dojmove susreta s ljudima koje je sretala te uopće ideje o pomirenju i regiji. Posebnu je važnost pridala empatiji i osjećaju krivnje koji ju je nakon snimanja pratio: „Snimamo neku staru ženu koja je bila u Auschwitzu i koja je doživjela strahote koje ja ne mogu ni zamisliti. Muči me taj odnos prema njoj, što sam ja njoj išla u kuću i što smo mi tu snimili?! Imam osjećaj da smo mi tu nešto dobili, ali što smo mi njoj dali. Prvi put sam shvatila problematičnost empatije.“ 
Uz empatiju, kao ključni pojam vidi i selekciju. Kao i kod odabira fotografija koje je snimila, a zatim i predstavila, i kod intervjua se vrši mnoštvo selekcija, što je autoricu dovelo do preispitivanja o tome koje sve sile utječu na ono što dolazi do nas u procesu suočavanju s prošlošću. U toj selekciji kaže kako nas niti svaka priča ne dirne na jedan način te zaključuje: „Mislim da je osvijestiti taj trenutak, zašto nam je nešto bitno, zašto nam je nešto manje bitno, zašto nas nešto više, a nešto manje pogađa, neophodno da bi izgradili empatiju.“
Diskusija je održana kao dio popratnog programa putujuće izložbe „SEE New Perspectives – Iz ugla fotografa s Balkana“ (u organizaciji World Press Photo i Robert Bosch Stiftung) koju se moglo pogledati u galeriji Karasa od 03. do 24. svibnja 2013.t laborum.

[image id=3 size=200]