Marko Gojević rođen je 1959. godine u Kijevu, u Dalmatinskoj zagori. Tijekom Drugog svjetskog rata otac mu je bio pripadnik domobranskih, a potom i ustaških snaga te je na kraju rata završio na Bleiburgu. Majka se također na kraju rata našla na Bleiburgu. Nakon bijega s Bleiburga otac se pet godina skrivao po raznim dijelovima Hrvatske. U selu u kojem je Marko Gojević odrastao živjelo je isključivo hrvatsko stanovništvo, za razliku od okolnih sela naseljenih pretežno srpskim stanovništvom.
Na početku rata 90-ih to je bio jedan od razloga što se u Kijevu vrlo brzo, već u travnju 1991, uspostavila policijska postaja. Unatoč toga što je do rata živio i radio u Rijeci, Marko Gojević vraća se u Kijevo i postaje pripadnik rezervnog sastava MUP-a u Kijevu. Selo se nalazilo u blokadi, a u srpnju je Milan Martić dao je ultimatum Kijevljanima da će napasti selo, te da starije, žene i djecu evakuiraju. Organizirani su autobusi i jedan dio stanovništva je otišao u izbjeglištvo. Kijevo je napadnuto 26. kolovoza 1991. godine. U selu Glavaš, u kojem se nalazio Marko Gojević, ostalo ih je četvorica. Uspjeli su se izvući iz mjesta. Organizirano je spašavanje pripadnika MUP-a i Zbora narodne garde iz Kijeva, koji su se našli u okruženju, a Marko Gojević je sudjelovao u akciji spašavanja. Kijevo i okolna hrvatska sela su spaljena. Bio je zapovjednik planinarsko-diverzantskog voda, a nakon ukidanja tog voda 1992. godine, i osnivanja novog vida Hrvatske vojske - domobranstva, osnovana je Samostalna domobranska satnija Kijevo. Sudjelovao je u mnogim akcijama na Dinari. Kao zapovjednik Samostalne domobranske bojne Knin imao je redovite kontakte s generalom Gotovinom. Sudjelovao u VRA Oluja te je bio visokopozicionirani časnik Hrvatske vojske. Nakon rata, dobiva čin bojnika, ali zbog birokratskih procedura ne ostvaruje ni jedno drugo pravo te unatoč želji da nastavi djelatno raditi u vojsci odlazi u prisilnu mirovinu 2002. Danas živi u selu Glavašu.