Milena Perčin rođena je 1949. godine u selu Trbounje, u općini Drniš. Po struci je medicinska sestra te je rat 90-ih dočekala na mjestu glavne sestre Doma zdravlja u Drnišu. Vodeći brigu o bolesnicima koji su se nalazili u skloništu Doma zdravlja, nije se priključila stanovništvu Drniša koje je bilo evakuirano nakon napada na Drniš 16. 09. 1991. te je za razdoblja SAO Krajine živjela najvećim dijelom u Drnišu. S ostalim, najvećim dijelom srpskim stanovništvom, koje je ostalo u Drnišu, bila je evakuirana u Knin. U Kninu je neko vrijeme provela u zatvoru u samici, gdje je trpjela razna maltretiranja. Nakon puštanja iz kninskog zatvora, vratila se u Drniš te je tamo ostala do VRA Oluja. Kuća joj je bila opljačkana, u nekoliko navrata potpaljivana, a Milena Perčin trpjela je stalna zastrašivanja. Susjedi Srbi su joj pomogli da preživi to razdoblje. Dvojica sinova su početkom 1992. uspjeli izaći s područja SAO Krajine na hrvatsku stranu, te su bili pripadnici hrvatske vojske.
Nakon VRA Oluja u izbjegličkoj koloni sa srpskim stanovništvom krenula je put Beograda. Neko se vrijeme u Beogradu nalazila u izbjeglištvu, pokušavajući iznaći način povratka u Hrvatsku. Za vrijeme boravka u Beogradu dobila je informaciju da joj je mlađi sin ranjen, iako se u stvari radilo o smrtnom stradanju. Nakon povratka u Hrvatsku, 25. rujna 1995. doznala je da je ubijen kao vojnik HV-a, a potraga za posmrtnim ostacima trajala je dvije godine. Život je uz mnoge teškoće i prepreke nastavila u Drnišu. Nakon 2000. godine uključuje se u rad udruga te osniva udrugu Žena Drniš, koju vodi i danas.