Stanislava Gregurinčić Žilić rođena je 1935. godine u Petrinji. Potječe iz partizanske obitelji, a jedna joj je teta bila zarobljena na Sutjesci i odvedena u Auschwitz. Kao srednjoškolka sudjelovala je u radnim akcijama, a kao studentica medicine u Zagrebu iz ideala se učlanila u SKJ. Izabrana je za gradonačelnicu Petrinje na listi SDP-a te je obnašala tu dužnost do polovine 1991, kada je dala ostavku jer se nije mogla složiti s time da se ljudi otpuštaju po nacionalnom ključu i da se miniraju kuće. Živjela je u miješanom braku, a suprug je bio rukovoditelj u Rafineriji nafte u Sisku. Već 1991. godine suprug počinje doživljavati zastrašivanja i prijetnje zbog svoje nacionalne pripadnosti. Polovicom rujna 1991, nakon što im je bačena mina na kuću, odlaze u Zagreb. 22. studenog 1991. suprug je odveden iz stana u Zagrebu i ubijen. Na zagrebačkom smetlištu Jakuševac, metalnom šipkom razbijena mu je glava, a potom je bačen u Savu. Kazneni postupak protiv četiri pripadnika HV iniciran je pred Županijskim sudom u Sisku, ali je prebačen na Vojni sud. Počinitelji su priznali zločin, ali je na njih 1993. primijenjen Zakon o oprostu. Stanislava Gregurinčić Žilić ponovno je inicirala kazneni progon sa kvalifikacijom da se radi o ratnom zločinu.